Clash with reality

-hehe, pa ewo i mene KONAČNO...moram priznat da sam bila preljena da upalim komp, a kamoli da napišem novi post, ali eto ipak sam se natjerala...kod mene ima SVAŠTA novoga pa ne znam odakle da krenem...praznici su prošli super, a u Dubrovniku je bilo prejebeno to ste već mogli čuti...zajebancija, društvo, piće, more...i još kojekakvih dodataka...ima stvarno puno zanimljivih događaja pa ću ja samo o nekima:
-Kina se okupala u robi,ali joj je soba bila zaključana pa joj je mario dao kompletnu svoju robu, uključujući gaće...
-Juna se ispišo po Andreju na pola šetališta
-spavanje kod dečki u sobi, pa smo napravili tulum do jutra,ludnica
-vrćice na nogama zbog mokrih patika, svi smo izgledali ko da nas je izbacila poplava..........
Ali bilo je bolje to doživit...
Već 3 vikenda nisam bila u gradu, ali je svejedno bilo dobro, bila sam u svatovima i u zarukama, bilo je odlično...
Škola je solidna sad polako ispravljam ono što nije dobro, ali mislim da ću proći s pet, bar bi trebala...eto to je to zasad...
svi na okupu,svi u elementu...
[IMG]http://img386.imageshack.us/img386/7069/dsc017483om.th.jpg[/IMG]

u sobi...
[IMG]http://img386.imageshack.us/img386/5390/dsc017393zo.th.jpg[/IMG]

ja&kina
[IMG]http://img386.imageshack.us/img386/272/dsc017465xl.th.jpg[/IMG]

kad je ovo bilo?
[IMG]http://img288.imageshack.us/img288/2511/img02035hm.th.jpg[/IMG]
u busu...
[IMG]http://img431.imageshack.us/img431/9588/dsc017159fa.th.jpg[/IMG]

after partya...
[IMG]http://img179.imageshack.us/img179/3924/dsc017637me.th.jpg[/IMG]

-ewo ja u školi imamo veliki odmor, i tak prežderavamo se ko i uvijek, već nam se škembe vide na kilometar, ako ništa drugo... uglavnom je dosadno, jedva čekam da prođe ovaj dan, pa još sutr i konačno odmor..sad smo saznali da raska izgleda ne ide s nama u Dubrovnik, ma uživancija, što Maja kaže Amerika... nema bolje vjesti za danas od te...sad ćemo imat zemljopis, ko će preživit bacanje njegovih bespotrebnih informacija na naše jadne, male ,prigluhe uši...hehe, al jebiga i to neko mora, on je sam tu da nas živcira...fazani nas teraju s kompa jer bi se i oni malo izživljavali, pa imaju cjeli sat šta im ja mogu..malo je i za nas red, ajd uživajte, to je moj kratki, slatki post...
volite se, ljubite, grlite, drpajte, ližite..šta god želite...puŠEVIĆ

-e dan mi je bio ludnica...ispunjen do kraja, nebi sad pričala o školi, jedva sam dočekala da dođem kući...prvo je Marta došla do mene oko pola 5 i zajebavale smo se do 6 i nešto, slikale se i radile gluposti po sobi, pokušavale praviti stoj, opa smo se izudarale, ali ipak nije bilo većih ozljeda, a šta ćemo kad smo smotane..onda sam bila malo kod Dijane do pol 11, došla je i Marjana..ono tipični razgovori, da ne kažem ženski, baš onako za opuštanje, a onda je došo Daws slučajno do mene, Deki je kupio auto, pa su se išli vozat i svratili malo jer sam mu nabavila jednu stvar koju je dugo tražio, e Daws nisi mi reko ni hvala, mislim ono zar sam te tako učila..:)
ovih dana baš sam neka luda..sve mi super, samo neke gluposti izvodim kao da nisam normalna, ili se iz čista mira opalim smijat bez razloga..to se zove sreća..juče smo baš komentirale kako su neki likovi tako ženskasti, iliti pičkasti, da nema kurac nebi znali da je muško, pa jeAna nabacila rečenicu za pamtit:"Ja da sam žensko nebi nikad bila s njim..." ludnica , samo smo ju pogledali, ali nismo vidjele nikakvih sumnjivih, neidentificiranih "izbočina# na hlačama, ipak je to bio samo izljev blesavosti...

ewo wam jedan vic...
U školi pita učitelica Ivicu:"Što je to država, predsjednik, radnička klasa i HDZ?"
Ivica šuti, a učiteljica mu kaže:"Kako to ne znaš idi kući, sram te bilo, ne vraćaj se dok to ne naučiš!!!"
Ivica tužno ode kući i kad ga je vidio tata kako plače pita ga:"Šta je bilo sine?"
Ivica:"Nisam znao šta je država, predsjednik, radnička klasa i HDZ."
Tata:"evo da ti objasnim. Ova kuća je država, ja sam predsjednik, tvoj mali brat HDZ, a mama radnička klasa."
naveče kad su krenuli na spavanje, mali brat je morao srat, a nigdje nije našao nonu i onda je srao na pod.
Ivica dolazi zabrinuto u sobu od staraca i kaže:"Gospodine predsjedniče, dok vi tu jebete radničku klasu HDZ vam sere po državi!"

pusa

-ee...ewo ja malo. kod mene sve po starom, škola je katastrofa,ali tješe me ovi kratki praznici koji sljede, jer sam već počela pucat po šavovima, a ne mogu se zakrpat :-)) ocjene su mi koma, čak imam komad iz likovnog kojeg još nisam ispravila,a dobila sam ga prije više od mjesec dana...jedino novo je to da sam se čula s jednim likom s kojim sam se upoznala ovo ljeto i trebali smo otići na kavu, ali nikako...tako da smo se trebali naći u ponedjeljak, ali sam ja išla kod doktora, a on poslje nije mogo jer je otišao u Osjek, tamo ide na fax, a dobro bit će opet prilika...danas mi je onako baš bilo dobro u školi, dobila sam 5 iz biologije, nisam dobila 5 već ne pamtim koliko dugo, sad sam sva happy kao kad djetetu daš lizalo...ali za sutra već planiram markanje iz zemljopisa, onak ću «zaspat» prvi sat, iako se kod tog profesora ne mora ništa učit, kao što ni ne učim, ja ipak ne znam ni koju smo zadnju lekciju radili, tako da mi se loše piše...ljena sam šta ću, nema tu spasa...e ja stvarno neznam više šta da pišem postala sam sama sebi dosadna u zadnje vrijeme...ajd uživajte živite, ševite i oduševite (i ne ostale trudne)...puSEX
. Cemetery Gates

Reverend reverend is this some conspiracy?
Crucified for no sins
An image beneath me
Whats within our plans for life
It all seems so unreal
I'm a man couldn't have feel this world
Left in my misery...

The reverend he turned to me
Without a tear in his eyes
It's nothing new for him to see
I didn't ask him why
I will remember
The love our souls had
Sworn to make
Now I watch the falling rain
All my mind can see
Now is your (face)

Well I guess
You took my youth
I gave it all away
Like the birth of a
New-found joy
This love would end in rage
And when she died
I couldn't cry
The pride within my soul
You left me incomplete
Memories now unfold.

Believe the word
I will unlock my door
And pass the
Cemetery gates

Sometimes when I'm alone
I wonder aloud
If you're watching over me
Some place far abound
I must reverse my life
I can't live in the past
Then set my soul free
Belong to me at last

Through all those
Complex years
I thought I was alone
I didn't care to look around
And make this world my own
And when she died
I should've cried and spared myself some pain...
Left me incomplete
All alone as the memories still remain

The way we were
The chance to save my soul
And my concern is now in vain
Believe the word
I will unlock my door
And pass the cemetery gates

hej...ewo već je red da nešto napišem, kod mene je sve super, ne mogu se požalit, škola mi ide ko podmazana...ovako, u petak je Daws bio kod mene, pozvala sam ga na večeru, nije to ništ ozbiljno, već ovak iz zezancije smo nešto pričali pa je reko da će doć do mene i tak, pričali, zezali se,( ovo pišem da nebi netko krivo skužio večeru jer ljudi stvarno ne vjeruju u muško ženska prijateljstva, ali ona postoje, vjerujte mi)...u subotu je bilo super u gradu nakon dugo vremena, baš sam se totalno otkačila s frendicama, upoznali smo nove ljude i tak, ma odlično, jedva čekam iduću subotu...u ponedjeljak sam bila dežurna, ma uživancija, uopće nije bilo dosadno, stalno sam nešt morala radit, tak da mi je vrijeme brzo prošlo...u utorak su nam bili skraćeni sati zbog prvog dana proljeća, pa se održavo neki kviz u školi, još da bude stvar bolja nismo imali zadnjeg sata, a i ja sam skibala s zemljopisa tak da je stvarno bilo dobro, e da btw sretan vam dolazak proljeća, ja sam ga jedva dočekala...što se tiče ljubavi uopće me ništane pati, nemam nikoga u planu pa sam slobodna, sad mogu tražit nekoga, jer mi se nitko ne sviđa i ne čekam nikoga posebnog, jednom riječju NISAM ZALJUBLJENA i dobro se osjećam, baš sa happy , krećem ponovno u akciju, u nove pobjede, pa ćemo vidjeti, hehe...trenutno nemam inspiraciju za pisanje pa ću skratit priču, a vi uživajte jer je proljeće, volite se, ljubite i grlite...pusa

-hello...znam da nisam dugo pisala, ali stvarno se nije puno toga događalo ovdje u ovoj zemlji, hehe...sad sam bila na piću s Dawsom pa sam odlučila i nešto zapisat...od onog dečka sam odustala jer se on očito ne zna izjasnit šta želi od tog svog navlačenja već toliko dugo, mislim tko je njemu kriv kad je taki, pa neću ja sad njega čekat, nije on neki savršeni lik da se na njega svi ljepe i da se treba čekat red ko za WC, ma ko ga jebe...u školi je sve dobro, osim što me profesor diskvalificiro s liste za natjecanje jer nisam došla na dodatnu iz Latinskog, ma baš me briga iako mi je to bila želja da idem na neko natjecanje, a Latinski mi najbolje ide, ali dobro sad ne mogu vratiti vrijeme...odkad sam odlučila da neću više se trudit oko onog lika, sva sam happy, sve mi je bolje i imam puno više želje za izlascima i sličnim stvarima...ewo upravo slušam Panteru(Cowboys from hell) baš sam neka luda, sve mi nekako super, dok mi je još prije 48 sati bilo katastrofa...e da ovih dana sam neka, ajmo to nazvat nadarena, samo nešto crtam, pišem pjesme, ma umjetnička duša nema šta :) uspjela sam otjerati onu dosadnu, tmurnu depresiju, neznam ni kako sam to uspjela, ali sad osjećam neko jako samopouzdanje, ma preporodila sam se, otjerala sam crno nebo iznad moga svijeta koji se rušio i sad vidim samo kako se te ruševine obnavljaju i ponovno je došlo Sunce, a baš smišljam rečenice, nema šta...:) ali stvarno kažem imala sam osjećaj da me sve guši, nisam mogla disat htjela sam potegnut za nečim što bi me uspavalo za trenutak i da prespavam ove sumorne dane, sve je bilo protiv mene(obitelj, prijatelji,vrijeme...) sve se okrenulo naopako, osjećala sam neku prolaznost, dani su prolazili jedan za drugim, a ja se nisam uspjela ni okrenut, sve mi je to išlo na živce, ljepi trenutci su brzo prolazili, a teški su se činili tako dugima, ali hvala Bogu sad je sve bolje...neznam dali bi još nešto trebala reći...?

ewo jedne moje pjesme nije inspirirana ničim posebnim, to je samo tako izašlo iz mene...
(sve povezanosti sa nekim stvarnim osobama(sa mnom) su slučajne..:))
"koliko sam puta sjedila u tamnom kutu sobe
misleći na ono što je prošlo, a ne na ono što će doći,
kolike sam besane noći provela čekajući hoće li tuga proći.
Puno puta sam sjedila uplakana, čekala da me netko primjeti
i molila se uporno samo da me se on sjeti.
Pitam se samo gdje sam pogriješila?
Možda što sam zavoljela njega
tek kad sam ga se potpuno RJEŠILA?"

ma nije ništa posebna, jel tako...pusa

ewo mene ljudopfi i ja sam živa, ali jednostavno ne stignem ništa napisati od silnog izležavanja pred TV-om! Valentinovo je prošlo baš kako sam i mislila, nitko me se nije sjetio osim mojih frendica, bar nešto...ma problem je u tome što ja uvjek nađem nekog lika ili prije ili poslje tog dana pa nikad ne dobijem poklon,šmrc...ali dobro šta se može...moram reć da sam malo bolje otvorila oči i vidjela jednog slatkog dečka, ali o tome ću kad izvidim situaciju...sad sam bila na nekom partyu,bilo je dobro, ali ja sam navodno bolesna pa nebi smjela nikuda, ali nisam mogla sjediti u kući pa me mama ipak pustila van...a šta će samnom kad bi joj cikutala kraj ušiju dok god me nebi pustila, a moju frekvenciju ne želite čuti, vjerujte mi...joj kako mi se sada...mmm...ljubi...a šta ću, sad bi baš onako nekog zgodnog lika koji se dobro ljubi kraj sebe...tko zna možda uskoro i nađem... onak skužila sam (nemojte sad reći da kasno palim) da su muški takve svinje,da ne postoje veće, mislim znala sam ja to i prije, ali da su baš tolike svinje to nisam znala...a oni kao nama govore da su sve žene kurve, ma budale jedne, sad će ispasti da sam ja neka teška feministica, ali nije tako samo govorim istinu, pa ko ima šta protiv neka se izjasni (daws, čast izuzecima, ali ti si mi frend, pa se to ne broji)...

moje teorije o dragom nam muškom rodu:
-život bi bio puno jednostavniji bez njih, ali život bi opet tako bio ne moguć bez njih...
-često ispadamo budale kad im vjerujemo na svaku "oprosti nisam htio", ali u biti oni sami od sebe prave budale na taj način i dokazuju pravilo...
-ne, njima stvarno ne treba vjerovati ni kad pričaju o poljoprivredi, jer sve su te priče za malu djecu...
-u glavi im je samo jedan centar ,sex oko kojeg se možda vrti još:kako ju zbariti?, koja pička! i hoće li mi dat?...

ima još puno istine o muškarcima, ali neželim ih više vrijeđati, znam ja da istina boli pa da neki nebi umrli od bolova, poštedit ću ih te muke...lol...ma stvarno sam sad nabaljezgala puno svega, ali trebate mi oprostiti jer sam bijesna na cjeli muški rod...........STVARNO ČAST IZUZETCIMA.........

..........sve je bolje od tišine koja grize..........(pa čak i dečki)..lol...............

-eee...ewo ja došla sa godišnjeg odmora pa se sjetila da bi i ja trebala nešto napisati...mislim ono ovih tjedan dana mi je bilo toliko naporno da nisam znala gdje mi je glava...uopće neću pričat o školi jer je bilo svakakvih sranja tak da mi se neda ni spominjat...važno je jedino to da sam spušila danas komad iz umjetnosti,ali jebiga to mi je prvi komad u duuugom periodu(mislim moram se pohvalit da nebi ispalo da dobivam komade malo-malo) kad smo kod komada baš bi mi trebo neki komad sad za valentinovo, ali ne u školskom nego u telefonskom imeniku,hehe...ljudi iz mog imenika, nemojte se uvrijedit, ma i vi ste ljepi i zgodni, ali ja jednostavno oću nekog novog upoznat, a u zadnje vrijeme se samo vrtim u krug i nikako da izađem iz njega...osjećam se strašno usamljeno u gomili izbezumljenih ljudi...
svijet mi postaje težak i teret nosim na leđima, samo čekam trenutak kada ću puknut i istresti se na nekoga, a taj netko će naravno biti neka kriva osoba koja neće ni znati za moje stanje...
imam osjećaj da u svi ljudi sretni,a da se sva nesreća stresla na mene...to stvarno nije humano...postoji dečko koji mi se navodno sviđa ustvari to je samo moja burna mašta od koje ne mogu pobjeći...možda zvuči glupo i otrcano, ali tek sad sam shvatila da ja u biti uopće nisam tako zagrijana za tog dečka, ali jednostavno mi se ne sviđa nitko drugi, totalno sam zasljepljena i nikoga ne vidim, mislim da kad bi mi netko došo pred nos to nebi mogla prepoznati, imam očnu mrenu, a ne znam ni zašto?? pitam se dali mi je uopće stalo da nađem nekoga, ne ja nisam očajna, ima dosta ljudi s kojima sam mogla i mogu biti, ali jednostavno mi ne odgovaraju po karakteru, jer izgled im je dobar, stvarno nije u njima problem, nego u meni...i sad iz dosade si stvaram neku izmišljenu ljubav, mogu reći iluziju ljubavi jer ona se samo čini prisutnom, a biti nikada nije ni postojala...
ispada da sam neka bezosjećajna, ali nisam, čak sam i previše osjećajna ponekad...
svi normalni ljudi imaju nekoga, a meni se neda tražiti...
možda sam previše ljena, ali u ovom gradu nema nikoga, svi dečki su skoro šminkeri koji uživaju na cajke, a ja samo oću nekog poštenog rockera ili nešto slično, zar tražim puno?
ne u ovom gradu nema nikoga...
svi su sretni, svi se vole, valentinovo dolazi...
zar baš svi?
da, svi osim mene...

hye...ewo ja dobila potrebu opet za pisanjem iako pišem malo, malo...hoću reć non-stop...uglavnom...danas sam neka u badu, dijellom zbog toga što sam trbala ići van, a na kraju nisam, dijelom zato što sam solo i ubijam dosadu, ali nikako da ju ubijem...ewo slušam six pack jer mi to trnutno najviše paše...sutra idem van i već sad razmišljam kako neću pit, a ustvari mi se pije, ali sama sam sebi rekla da neću pa da vidim koliki sam karakter, ali ja uopće nisam karakter i to me najviše jebe kod mene...ewo jedne pjesme koja opisuje moje stanje...

Vreme samoće, vreme patnje, dugi sati očaja.
Već danima ja slušam priču kako želiš biti sam
Digni glavu, shvati život je ponekad
kao ružan san
izadji, ulica je široka prolećni je dan!
I trčaćeš ka suncu,
pružaćeš ruke da ga dohvatiš
sam u igri protiv nevolja
što gaze malog čoveka
žmuriš jer oči su ti odavno navikle na mrak
daj da bar samo jednom osetiš
da i ti možeš biti jak!
Vreme plača, vreme bola, dugi sati ćutanja,
već danima te gledam kako u uglu sediš sam,
Kad ćeš već jednom prestati da se samosažavaljaš?
Ako želiš nešto u životu moraćeš od
sebe sve da daš!

pusa...

hejjj...ewo ja sam danas totalni pehista, mislim bio je i red da me pogode silni pehovi, pošto već nisu dugo...moram objavit da sam danas dobila komad iz psihologije, ali sa strane sva sreća...uopće se nisam nadala da će me otvoriti, joj popizdila sam, kud baš mene od svih njih, ali dobro, šta sad mogu, boli me briga, gotovo je...ali ta profa je zakon pustila nam je da gledamo tekmu , tako da smo pogledali cjelo 1. poluvrijeme,a onda je zvonilo, pošto smo imali slobodan sat, pogledali smo i 2. poluvrijeme, ma zakon, baš sam happy što smo pobjedili...nesmijem zaboravit reć da sam dans prvi put u ovom polugodištu skibala s geografije, tj. pustio me da idem kupit mjesečnu kartu za bus, a on ni nezna da ja živim 2 km od škole, pa ni ne idem busom u školu...uglavnom geografija je sat sa kojeg najviše markam...kada bi se sve zbrojilo više puta nisam bila, nego što jesam na geogr., ali profesor je zakon i uvjek nas pusti...baš me sad potakla moja frendica da pričam o smrti, a idanas sam s frendicama pričala o tome, iako se naježim od te teme uvjek joj se vraćam...nikad mi nisu bili jasni ljudi koji se ubiju...to su za mene budale jer to je praktiči bježanje od problema, kad više nezaju kuda će i kako onda je samoubojstvo rješenje,takvi ljudi se neznaju suočit sa problemom, a time postaju još veći slabići...možda uzrok tom mom razmišljnju je to što mi je puno ljudi poginulo iz obitelji...tata mi je poginuo u ratu, a uja na isti datum točno nakon šest godina kada se potrefilo da je četvrtak ko što je bio i kad je tata pogino, jezivo...dobro nisu samo oni ima još dragih ljudi koji su nastradali...ali moram spomenuti i svog frenda koji je trenutno u komi i bori se za život, doktori još ništa ne znaju, ali navpodno da će se izvući, ali bi mogo imati posljedice, ne mogu opisat kako mi je žao...i kad pogledam sve te ljude koji bi sada htjeli živjet, tada mi još više bude krivo kad čujem da se netko ubio...ma fuj...možda se mnogi ne slažu samnom u mišljenju, ali svatko ima pravo na izbor, no poslje nema povratka...neću više o tome pisat...sutra opet škola, a tako mi se ne da, joj još imam latinski pa popizdit ću, ovaj vikend mi dolaze sestrične iz Zagreba, jedva čekam da ih vidim i da izađemo zajedno, a i frendice mi slave rođendan, a u nedjelju je 5.2. to mi je poseban dan, puno se toga dogodilo da bi sad pričala o tome,ali eto tek toliko da se zna da je poseban...sljedeći tjedan idem u Zg na neku predstavu, ma jedva čekam, više zbog zezancije, nego zbog predstave...ajd pozraf...

-pričaju dva čovjka u raju o tome kako su umrli:
prvi:"ja sam umro od hladnoće"
drugi:" a ja sam od sreće"
Prvi:" pa kako si umro od sreće?"
drugi:" pa ja sam došao kući i vidim moju ženu golu, uplašio sam se da me vara pa sam pregledao cjelu kuću i kad sam shvatio da nema nikoga, umro sam od sreće što me nije prevarila!"
prvi:"o budalo jedna šta nisi pogledo u frižider sad bi obadvojica bili živi!"
lol...